Vjenčanja neće biti jer tako želi ona, Ne šaljite mi cvijeće i neka šute zvona. U bijelom tu će stati, od mene lice skriti, I samo ja ću znati - vjenčanja neće biti ! O, šuti, srce, šuti ! Ne kucaj tako glasno, Jer ona može čuti, a sada već je kasno. Ja ništa neću reći, jer čemu da se nadam, Ja samo znam da padam u ponor od svih veći, Ni poljupca na kraju, nek drugome ga daju, I više neću kriti - vjenčanja neće biti ! Vjenčanja biti neće jer tako želi ona, Zaustavite zvona pod kišom koja teče, Pod kišom koja peče, i oči ko da plaču I gase zadnje svijeće na svadbenom kolaču. O, šuti, srce, šuti ! Ne kucaj tako glasno, Jer ona može čuti, a sada već je kasno. Ja ništa neću reći, jer čemu da se nadam, Ja samo znam da padam u ponor od svih veći, Ni poljupca na kraju, nek drugome ga daju, I više neću kriti - vjenčanja neće biti !