Tvoje mudre riči pamtin U ditinjstvo kad se vratin. O Mama! O Mama! Ča je cukar, ča je sol Ča su gušti, ča je bol? O Mama! Pravu rič si uvik znala Pusta mladost kad je cvala. O Mama! O Mama! Ča je kripost, ča je grih Ča su suze, ča je smih? O Mama! U vonju lancuna i friškoga kruva Još ćutin te; Kraj ognjišta stara u sjeni šudara Još slušan te; Na gustidi žednoj kad usta su suva Još vidin te. I iz duše nek otme se krik. O Mama! Ti si izvor i ponor i štit; Ti si plamen i rana i lik Ti zemja i jubav i cvit. O Mama! Tvoje riči zlata vride Kroz nevere dok me slide. O Mama! O Mama! Ča je čovik, ča je zvir Ča su zvona, ča je pir? O Mama!